Vrhovni sud Crne Gore odbio je kao neosnovan zahtjev tužilaštva za zaštitu zakonitosti u slučaju „Deportacije”, protiv presude Višeg suda u Podgorici od 22.11.2012. godine i presude Apelacionog suda od 17. maja 2013. godine. Vrhovni sud je u svojoj presudi podržao pravno shvatanje Višeg suda i Apelacionog suda i u cjelosti prihvatio razloge koji su navedeni u prvostepenoj i drugostepenoj presudi.
Devetorica službenika MUP-a Crne Gore oslobođeni su optužbi da su u maju 1992, kršeći Ženevsku konvenciju, protivzakonito uhapsili i predali Muslimane i Srbe vlastima Srpske Republike kao jednoj od strana u ratnom sukobu. Oslobođeni su Boško Bojović, bivši šef SDB-a, Radoje R. Radunović, načelnik sektora SDB-a u Herceg Novom, Milorad M. Ivanović, tadašnji načelnik CB-a u Herceg Novom, Duško Bakrač, službenik resora SDB-a u Herceg Novom, Milisav Mića Marković, pomoćnik ministra policije, Milorad D. Šljivančanin, komandir stanice milicije u CB-u Herceg Novi, Božidar J. Stojović, načelnik SDB-a u Ulcinju, Sreten Lj. Glendža, načelnik OB u Ulcinju, i Branko Bujić, načelnik CB Bar.
–Odredbe međunarodnog humanitarnog prava kao blanketna bića krivičnog djela ratni zločin protiv civilnog stanivništva nijesu povrijeđene jer nije dokazano da su okrivljeni postupali u odnosu na oštećene sa povredama ljudskog dostojanstva. Tužilac u optužnici, koja je mijenjana nekoliko puta, nije konkretizovao o kakvim je navodnim povredama i navodno ponižavajućim postupcima riječ. Tužilaštvo nije dokazalo da su okrivljeni kršili pravila međunarodnog prava po odredbama Dopunskog protokola 2, koji se odnosi na zabranu prinudnog premještanja civila – navodi se u odluci Vrhovnog suda.
Posebno je ukazano da radnja vraćanja civilnog stanovništva u svoju državu nije predviđena kao radnja preseljenja civilnog stanovništva i ne može predstavljati radnju izvršenja krivičnog djela ratni zločin protiv civilnog stanovništva.
Vrhovni sud nalazi i da okrivljeni nijesu povrijedili Konvenciju o statusu izbjeglica jer je bilo potrebno navesti o kojoj se kategoriji lica radi i o kojim zabranama protjerivanja, a tužilac je to propustio da navede u optužnici.
Milorad Ivanović, jedan od okrivljenih u tom postupku, kaže da je dokazano da on i ostali okrivljeni nijesu pripadali nijednoj oružanoj formaciji sukobljenih strana na teritoriji BiH, niti je dokazano da su se stavljali u službu jedne strane u tom ratnom sukobu, u konkretnom slučaju oružanih snaga Republike Srpske i BiH.
–Kao pripadnici MUP-a Crne Gore, koja je bila u sastavu SR Jugoslavije, postupajući po naredbi sada pokojnog ministra Pavla Bulatovića, koja je bila u formi telegrama, okrivljeni su ta lica identifikovali, priveli i zadržali, a potom predali i vratili na teritoriju BiH, smatrajući da postupaju u skladu sa propisima kojima je uređen opis njihovih poslova, dužnosti i ovlašćenja i time smatrali da su imali obavezu da postupe po izdatoj naredbi. Zbog toga, vraćanje civilnog stanovništva srpske i muslimanske nacionalnosti u njihovu državu ne znači da su se okrivljeni takvim postupanjem stavili u službu jedne strane u sukobu. Nasuprot tome, postupanje okrivljenih po navedenoj naredbi je značilo redovno izvršavanje svojih poslova i zadataka kao pripadnika policije i obaveza da izvrše naredbu svog naredbodavca – citira Ivanović navode iz rješenja Vrhovnog suda.
Ovakvi razlozi tog suda, ističe on, zasnovani na zakonu, imaju za njega snagu pune satisfakcije.
–Za svako poštovanje su i presude Višeg suda i Apelacionog suda, imajući u vidu do sada neviđeno pravno nasilje tužilaštva i pritiske na pravosuđe, koje nije podleglo medijskim i drugim harangama u čisto ispolitizovanom predmetu.
Kao dugogodišnji sudija i nosilac drugih visokih državnih funkcija, postavljam pitanje da li će za ovaj pravni promašaj odgovarati iko iz redova tužilaca koji su zastupali optužbu u ovom predmetu, ili njihovih šefova, pokazujući pritom neznanje i neprofesionalizam, ili je u pitanju nečiji politički diktat kojem su podlegli. Red bi bio da se autori nakazne nezakonite optužnice jave poslije pravnog fijaksa koji su doživjeli u ovom predmetu. Nijedan dio optužnice koji se odnosi na bitna obilježja ovog krivičnog djela nije prošao kod nadležnih sudova. Istrajavati deset godina na dokazivanju krivice koje nema i predlagati pritvor ne samo što je nezakonito, već je i nepošteno i nemoralno – rekao je Ivanović.D.Ž.
Nenadoknadiva šteta
Ivanović kaže da je cijenu ispolitizovanog slučaja stravično i neopravdano skupo platio.
–Doživio sam neprocjenjivu moralnu i materijalnu štetu, koja se nikada neće moći nadoknaditi – istakao je Ivanović.